Genetsko oplemenjivanje maslina uz pomoć raznih metoda

Zemlje poput Grčke i Italije poznate po tradicionalnom uzgoju maslina imaju problem obnavljanja starih dotrajalih maslinika i ograničene su sa brojem kultivara, dok je Španjolska počela sa obnavljanjem svojih maslinika još odavno.

Genetsko oplemenjivanje maslina uz pomoć raznih metoda

Novi se nasadi masline u novije vrijeme podižu i u ovim zemljama: Kini, Novom Zelandu, Australiji, Južnoj Africi te u Latinskoj Americi. Maslinari širom svijeta su zapravo siromašni poljoprivrednici, a za decentni život znanost bi trebala napraviti veliki iskorak kako bi se njihov život poboljšao. Ono što je potrebno jest usvojiti nove sorte koje proizlaze iz tradicionalnog genetskog oplemenjivanja ili selekcijom. Radi eventualnog saniranja od viroza ili bolesti trebalo bi certificirati sadni materijal uz pomoć novih biotehnoloških metoda. Svrha genetskog oplemenjivanja masline podrazumijeva rješavanje agronomsko komercijalnih problema, a to su sljedeći:

  • razvoj potpuno autofertilnih kultivara
  • smanjivanje ranog opadanja plodova te poboljšanje uroda i kvalitete maslinovog ulja
  • stvaranje otpornih sorata na niske zimske temperature te otpornost prema posolici
  • promjena biljno-produktivnog habitusa
  • otpornost na biljne bolesti, štetočine,itd.

U današnje vrijeme se raspolaže sa biotehnološkim metodama koje se na maslini mogu uspješno aplicirati. Na raspolaganju ima bezbroj gena raznog podrijetla, no ograničen je broj gena vrste Olea.

Svojstva kao što su rana zrioba, plodovi sa većim sadržajem vode i prekomjerno opadanje plodova mogu se popraviti introdukcijom odgovarajućih gena koji induciraju umanjenu sintezu etilena, odnosno smanjene količine poligaturonaze koje usporavaju tijek zriobe. Sastav i kakvoća ulja može se modificirati uz pomoć ovih molekularnih strategija:

  • promjena količine glavnih masnih kiselina dodavanjem specifičnih enzima koji su uključeni u biosintezi lipida
  • stvaranje posebno rijetkih masnih kiselina

U uvjetim pomanjkanja polena introdukcijom odrešenih gena pomogli bi u proizvodnji i razvoju ploda masline. Gen za partenokarpiju vrste Arabidopsis je već introduciran u raznim biljnim vrstama i to uspješno.

Genetsko oplemenjivanje se radi zbog smanjivanja veličine stabala, zbijenog vegetativnog habitusa, velikog sustava korijena, manjeg broja cvjetova odnosno sposobnosti sadnica za ukorijenjivanje. Cilj molekularnih tehnika bi trebao biti kloniranje gena i korisnih pokretača spajanja gena radi preizraženosti u maslini. Svakako bi bilo dobro povezivati biotehnološke programe, uzgojne programe, istraživanja u biokemiji i sve ostale interdisciplinarne mogućnosti koje čovjeku stoje na raspolaganju.