Povijest maslinarstva na području Mediterana

Povijesne priče su krenule od grčkih i rimskih pisaca koji su uzgoj maslina smjestili na područje Mediterana. Columella je pripisao maslini prvo mjesto među svim voćkama sljedećim riječima: “Olea prima omnium arborum est”.

Povijest maslinarstva na području Mediterana

Razne legende o maslini i maslinovom ulju ukazuju na to da svaki narod u bazenu Mediterana zapravo prikazuje pojedinu legendu na svoj način. Povijesne priče su krenule od grčkih i rimskih pisaca koji su uzgoj maslina smjestili upravo na to područje – zemlje Mediterana. Prvi primjerci ovog ponosnog stabla, koje je i simbol mira, mudrosti, plodnosti, napretka i nade, bili su uzgojeni u oazi Siua na granici Egipta, a tek su se kasnije masline proširile u starom i modernom svijetu.

Jedna od grčkih legendi koja se dogodila na predivnoj Akropoli priča o tome da je stablo masline izraslo kada su se Atena I njezin voljeni Posejdon prepirali oko prevlasti nad Atikom. Naime, kada je Atena kopljem udarila u tlo izraslo je stablo masline koje je predstavljalo dar tadašnjoj državi. To je zapravo bio trenutak rađanja prvog stable masline.

U doba Rimljana i prema rimskim piscima Pliniju i Ciceronu, Aristeo je bio taj koji je otkrio maslinu i pronašao načine ekstrakcije ulja iz njezinih plodova, a Columella je pripisao maslini prvo mjesto među svim voćkama sljedećim riječima: “Olea prima omnium arborum est”.

Maslinova grančica se spominje i u svetom pismu kada se bijela golubica vratila iz Noine arke noseći je u kljunu kao najavu početka života u novoj eri mira.

Grčki i rimski pisci su hvalili i glorificirali stablo masline, a mnoga poznata literarna djela napisana su na tu temu. Domovina masline prema nekim piscima je Mala Azija odakle se ona proširila u ostatak svijeta počevši od Egipta, Grčke I Italije pa sve do visoravni Kavkaza i na zapadne strane iranskih visoravni, od kojih su poznate Sirija I Palestina. Stari su narodi na tim područjima koristili maslinovo ulje u svakodnevnom životu. Maslina se nadalje proširila i na Mediteranske otoke: Kretu, Rodos I Cipar, a kasnije prema Tunisu i dalje.

Najveći je razvoj maslina doživjela za vrijeme Rimskog carstva I upravo zahvaljujući starim Rimljanima proširila se na ostatak Europe, Afrike i Azije. Stari rimski pisci kao što su Apicije, Katon, Collumela, Plinie i drugi došli su do spoznaje o kvaliteti maslinovog ulja I počeli razlikovati razne kategorije ulja po kvaliteti.

Maslina je u Istri poznata vise od 2.500 godina, a smatra se da je ova kultura stara vise od 45.000 godina. Grci su zaslužni za uzgoj raznih sorti maslina u Istri, a jedna od najpoznatijih je Orkula ili Oblica. Iz vremena Venecijanske republike u Istri postoje ove sorte maslina: Morasolo, Carbogno, Buga, Rosignolo, Pometi I Matta. Svjedočanstva o uzgoju i preradi maslinovog ulja u Istri postoje u Puli, na otoku Brijuni, Červaru kod Poreča, Larunu kod Tara i ostalim lokacijama na području zapadne Istre jer su na tim područjima pronađene arheološke iskopine još iz doba starih Rimljana koje ukazuju na to.

Stari su Grci izuzetno cijenili istarsko maslinovo ulje pa su i sami pokušavali imitirati okus i boju istarskog ulja na način da su u njega dodavali specifične aromatske tvari i lovorovo lišće. No ipak, Rimljani su bili ti koji su metode kultiviranja kako maslina pa tako i vinove loze prenijeli na područje Istre. U to je doba Istra bila prekrivena pašnjacima, a početkom Carstva započeo je svestraniji ratarski razvoj. Vile rustike, odnosno ostaci ljetnikovca koji se nalaze u Istri govore o tome da su bogati rimski građani uz pomoć robovske radne snage uzgajali masline na zahvalnom istarskom tlu.

Na našoj obali postoje dva poznata područja po ulju: Liburnija i Istra. Područje Liburnije predstavlja maslinovo ulje koje potječe sa područja od rijeke Raše do Krke (oleum liburnicum). To je ulje imalo visoku cijenu radi njegove kakvoće, no daleko je poznatije ulje istarskog poluotoka (oleum histrici). Ulje se tada prevozilo u amforama koje su se proizvodile u Fažani kod Pule, ali I u Poreču. Tako je maslinovo ulje postalo najvažniji i najcjenjeniji izvozni proizvod Istre.